Memorija (provjerena) memorijom memorije.

Nositi poruku, taložiti iskustvo, (o)držati vrijeme i  posvojiti mjesto važnih istina i trajnog značenja,  imperativ je koji mora biti usmjeren civilizacijskim ciljevima, utemeljen kao pravi predmet mišljenja, humanih korektiva i opomena. Održivost sjećanja afirmira zbirnu, zajedničku istinitost života i smrti.

Uvjeti istinitosti pretvaraju se (ili bi se morali) u konceptualno-oblikovno načelo svake spomeničke forme. Posveta oblikovana po temi s razlogom je vezana i zauvijek vjerna svome nedirnutom praznom mjestu.

... Negdje iza Maksimira... govorili su ispod glasa... (1941. – 45.). Ovo je tlo predznak nestajanja s posljednjim pogledom kroz grane u nebo. Težiti spomen(ik)u bez glasa i preslika, osjetiti tamu vrijednu tišine, krajnji je cilj.